Osim klasi?nih ru?nih i automatskih mjenja?a (npr. automatizirani ru?ni, mjenja?i s pretvara?em momenta, mjenja?i s dvije spojke te CVT mjenja?i) u neke su cestovne automobile ugra?ivani i nesvakidašnji tipovi mjenja?a.
Dva na?ina izmjene brzina
I me?u “obi?nim” getribama zna se prona?i zanimljivih rješenja ili “štoseva”, poput automatika koji se ugra?ivao u modele Oldsmobilea i Pontiaca 1960-ih i 70-ih s dva kanala za šaltanje brzina. Zvao se Hurst His and Hers, pri ?emu je jedan kanal bio klasi?ni PRNDL (parking, rikverc, ler, drive i low/dulje zadržavanje u nižoj brzini), a drugi je mijenjao tlak za hidrauli?ki pretvara? momenta i osiguravao agresivnije startanje i šaltanje uz ru?nu izmjenu 1., 2. i 3. Brzine. I drugi su ameri?ki proizvo?a?i koristili sli?no rješenje, npr. AMC.
Dodatni prijenos u diferencijalu
Rješenja za pogon i prijenos varirala su pogotovo pri po?ecima automobila u ranom 20. stolje?u. Neki su luksuzni automobili iz 1930-ih koristili konvencionalni ru?ni mjenja?, ali i dodatne prijenosne omjere (npr. planetarni zup?anici) u ku?ištu mjenja?a ili u diferencijalu pri stražnjim kota?ima. Tako su smanjivali broj okretaja motora za više brzine kretanja, a primjer su Auburn, Cord i Duesenberg automobili. Ina?e je taj tip prijenosa ?eš?i kod kamiona.
Predselekcija brzine
I ovo rješenje bilo je relativno ?esto u luksuznim, vojnim, pa i trka?im vozilima u vremenu do Drugog svjetskog rata. Hyundai je najavio ru?ni mjenja? bez pedale kuplunga, ali to nije novost jer upravo taj princip koristi “preselector” getriba. Me?u ?eš?im varijantama bile su one pri kojima voza? odabere brzinu, pusti gas, mjenja? uklju?i odabranu brzinu (npr. elektrohidrauli?ki), voza? doda gas i izmjena brzine se dovrši. Kod nekih je vozila voza? koristio kuplung za kretanja s mjesta.
Ru?ni mjenja? s dodatnim visokim omjerima
Neki su automobili koristili ru?ne mjenja?e s dodatnim, (ponekad automatskim) prebacivanjem u visoki prijenosni omjer (overdrive). Volvo je koristio ?etverobrzniski ru?ni mjenja? s gumbom koji je aktivirao 5. brzinu. Drugi primjer je Chevrolet Corvette C4, gdje je pak korišten Doug Nash 4+3 prijenos, pri ?emu je ?etverobrzinski ru?ni mjenja? u 2., 3. i 4. brzini imao automatsko elektrohidrauli?ko prebacivanje u viši prijenosni omjer. Uz to, neki su cestovni automobili koristili dodatne omjere sli?no kao terenski automobili, ali umjesto redukcije za sporu, terensku vožnju (osim nekih hibridnih rješenja gdje je dodana brzina kra?a od 1., poput mjenja?a za Hondu Civic Shuttle), mjenja?i su im bili prilago?eni za visoke omjere, za spuštanje okretaja pri brzinama za “krstarenje” autoputom i smanjenje potrošnje goriva. Primjer je Mitsubishijev Super Shift prijenos iz 1980-ih (?etiri brzine uz power i economy podjelu, efektivno 8 brzina).
Kao i drugi elementi u autoindustriji, mjenja?i konvergiraju prema dva-tri tipa zbog smanjenja cijene razvoja i proizvodnje, jednostavnosti uporabe za kupca te optimizacije vozila za autonomnu vožnju (tj. elemente autonomije poput održavanja razmaka, ko?enja i sli?no). Ipak, zanimljivo se prisjetiti i drugih rješenja, a i voziti automobil s poštenim ru?nim mjenja?em.
