VOZILI SMO: Burton – od benzina do struje

0
445

Henk Jolink se iz Nizozemske doselio u Hrvatsku i svoj interes za mehaniku, motocikle i automobile nastavio i u Zagorju.

Sklapa i uređuje Burtone – nizozemske automobile u kitu temeljene na pogonu i šasiji starih Citroëna, prvenstveno modela 2CV i Dyane. Sunčani i svježi jesenski dan bio je idealan za zabavnu, opuštajuću vožnju tri različita Burton automobila.

Crveni Burton izgleda posebno atraktivno uz bijele rubove guma i vanjske auspuhe. Bokser od 660 cm3 rado se zavrti do viših okretaja, grglja i puca kroz dvije grane sportskog ispuha, a Spačekov ovjes karakterističnom amortizacijom i uzdužnim stabilizacijskim sponama daje iznadprosječnu udobnost, ali i stabilnost. No, ipak je to utilitaristički i posljeratni dizajn iz 1940ih, što se pozna i po kočnicama, ali te kočnice (tu su i prednji diskovi montirani na poluosovinama) i dalje dobro obavljaju svoj posao jer zaustavljaju par stotina kilograma lakši automobil od tvorničkog.

Za bijelog Burtona Henk je najavio “ovaj motor radi posebno mirno, radilica je tvornički dobro izbalansirana ”, a tako se i pokazalo pri prvom davanju gasa iz udobne kabine bordo boje. Dvocilindarski zrakom hlađeni bokser uz karakteristično zujanje pokazao je hitri odaziv na gas i dobro disanje kroz cijeli raspon okretaja, za što je zaslužan i Henk s finim uštimavanjem rasplinjača. Zanimljivo je i šaltati brzine preko mjenjača čija je prva brzina lijevo i dolje (tj. prema vozaču), konfiguracija češća kod trkaćih automobila (i traktora!). Trkaće getribe su tako konfigurirane jer su tako 2. i 3. jedna ispod druge i prebacivanje je tako lakše/brže, a ta se izmjena koristi češće od šaltanja u 1. brzinu.

S plavog Burtona skinuli smo bijeli tvrdi krov s gullwing vratima. Lijepo zaokružuje liniju karoserije, ali ipak smo sva tri automobila vozili bez krova, što daje osjećaj sličan vožnji u gliseru zbog niskog položaja sjedenja i odsutnosti hrpe izolacije i visokih bočnih linija suvremenih roadstera. Ovaj Burton ima elektromotor od 15 kW. Auto teži oko 600 kg, odnosno oko 100 kg više od benzinskog Burtona, jer više težine dolazi s elektromotorom i baterijama nego se izgubi izbacivanjem benzinskog motora i ispušnog sustava. Getriba ostaje serijska, a zbog karakteristika okretnog momenta elektromotora (praktički maksimalni moment od najnižih okretaja), auto se prebaci u 3. brzinu iz koje se kreće i u kojoj se vozi, osim za strme dionice, kada se može koristiti i 2. brzina. Domet je 150-200 km, punjenje traje 3-4 h, ovisno o ispražnjenosti baterija i temperaturi. Korisno je i regenerativno kočenje. Vrijeme potrebno za konverziju je 2 do 3 dana za uhodanog majstora.

Sitni zahvati poput povremene provjere akumulatora i opreza da se pri paljenju motor ne “presauga” daju dodatni šarm vožnji ovakvog automobila; to podsjeća na stare dane aviatike kada se nakon pregleda motornog ulja i sajli za krila uskakalo u kabinu aviona. Cijena Burtona je relativno visoka, ali znatno niža u Hrvatskoj nego u Nizozemskoj, a prema Henkovim riječima, oni koji se na kupnju odluče znaju što žele. A slobodno možemo zaključiti i kako znaju uživati u ovom dašku retro vozačkog doživljaja.
Svi su automobili na prodaju, a više informacija možete potražiti na http://kit-car-info.simplesite.com/.

Tekst i fotografije: Tomislav Keglević