Ettore Bugatti priču je započeo 1909., a Mate Rimac je nastavlja 2021.

0
156

Hoće li Mate Rimac biti spasitelj poput Romana Artiolija koji je Bugatti obnovio 1987., VW-a koji je to učinio 1995. godine?

Sjajnoj priči dugoj 112 godina novi zamah mogao bi dati naš čudotvorac iz Svete Nedelje, a osim osnivača talijanskog Francuza Ettore Bugattija magiju ovom kultnom sportskom brendu davali su i Romano Artioli, Tazio Nuovolari, Michael Schumacher, Volkswagen, Hispano-Suiza… Romano Artioli uspio je oživjeti legendarni francuski brend 1987. godine, da bi pred točno tri desetljeća (1991.) “ispalio” legendarni Bugatti EB 110, učinivši ga najbržim serijskim sportskim autom. Romano je kapitulaciju Bugattija po drugi put u pola stoljeća i sam potpisao 1995., a samo četiri godine ranije Artioli je u Parizu pred 5000 novinara predstavio čudovišni Bugatti EB 110 kojeg se ni danas nakon puna tri desetljeća, baš kao ni bilo koji drugi Bugatti ne može kupiti ispod milijun eura. Nakon “mučenja” 1998. priču je nastavio Volkswagen koji ga se domogao i koji je s njime činio čuda. Više od 1000 konja u Bugatti Veyronu 16.4, do stotke ispod tri sekunde, s Michaelom Schumacherom kao ambasadorom. 1001 KS snažan super auto s 8-litarskim W-16 motorom, s četiri turbochargera… Sjajno je bilo sve do pandemijske krize i pada potražnje. Je li Mate Rimac pravo rješenje za Bugatti, za legendu koja nikada nije umrla.

Marka automobila Bugatti smatra se jednom od najprestižnijih u svijetu sportskih automobila. U današnje vrijeme bilo koji njihov automobil – rabljeni ili novi – nemoguće je dobiti za manje od milijun eura. Međutim, istodobno je to marka koja je već doživjela dva bankrota – a prvi je put preživjela “katastrofu” zahvaljujući jednom od najprepoznatljivijih sportskih automobila tog doba, modelom EB 110, zahvaljujući talijanskom čudotvorcu Romanu Artioliju. Ono što je ovaj genijalac bio pred tri desetljeća danas bi to vrlo lako mogao postati naš čudotvorac Mate Rimac. VW Grupa sve je bliže odluci da ovovremeni Romano Artioli postane naš industrijalac kod kojeg Porsche već ima 25 posto udjela.

Romano Artioli (ujedno i prvi čovjek marke Lotus između 1992. i 1996.) rođen je 1932. u Mogliji, nedaleko od Mantove. Tamo se rodio i legendarni trkač Tazio Nuovolari, jedan od njegovih idola. S 12 godina znao je da će ga životni put odvesti do automobilizma. Prvi ključni događaj uslijedio je potom osam godina kasnije, 1952. godine, kada je Artioli saznao da Bugatti zatvara vrata nakon 43 godine.

Vijest o zatvaranju tvrtke jako je pogodila Artiolija i on je odlučio učiniti sve kako bi je spasio. Krenuo je tada na ‘putovanje’ koje je trajalo čak 39 godina! Za to je vrijeme postao jedan od najvećih uvoznika i prodavača automobila u Italiji, a oko 1985. započeo je pregovore s Francuskom vladom, vlasnikom marke Bugatti, o njihovoj kupnji. Pregovori su trajali dvije godine, a nakon uspješnog završetka osnovao je novu tvrtku Bugatti Automobili S.p.A. – ali ne u Molsheimu, bivšem i sadašnjem domu marke, već u Campogallianu.

“Molsheim je usporediv s Maranellom u Italiji, ili Hethelom u Velikoj Britaniji (dom Lotusa op.p.). To je Bugattijeva Meka, ali u to vrijeme tamo ni u blizini nije bilo pravih proizvodnih pogona niti inženjera “, rekao je 88-godišnji poduzetnik koji je to odlučio narednih godina na mjestu nedaleko od sjedišta Lamborghinija. Maserati, DeTomaso i Ferrari postavili su jednu od najmodernijih tvornica automobila, 240.000 četvornih metara, gdje je grad dobio sve potrebne odjele za razvoj i proizvodnju novog vozila – kao i administrativne prostore – i sve je bilo spremno za rođenje novog automobila: Bugattija EB 110.

Prvi ambasador Michael Schumacher

Novi superautomobil bio je pun vragolija za ona vremena. Ispod poklopca motora (iza vozačevog sjedala) u kućištu od karbonskih vlakana skriven je 3,5-litreni 12-cilindraš sa 60 ventila koji je uz pomoć četiri turbopunjača proizveo čak 550 ‘konja’, a najveća brzina bila je onda puta gotovo nezamislivih 351 kilometar na sat, što ga je činilo (neslužbenim) najbržim serijskim automobilom u svoje vrijeme.

Za Bugatti EB 110 vladalo je veliko zanimanje javnosti. Na predstavljanju na salonu automobila u Parizu 15. rujna 1991. (110 godina nakon rođenja Ettorea Bugattija, po kojem je automobil i dobio ime), vidjelo ga je 5000 novinara i drugih važnih ličnosti iz svijeta automobilizma. Za dobar put pobrinuo se i kasniji sedmerostruki svjetski prvak Formule 1, Michael Schumacher, koji je odmah po dolasku u Italiju nakon salona automobila u Parizu naručio žutu verziju Super Sport.

Vrijeme Bugattija djelovalo je ružičasto, ali crni oblaci uskoro su prekrili nebo. Artioli je počeo ulagati u Lotus, dok je Italija zapala u sve veću ekonomsku krizu, a Romano Artioli konačno je bio prisiljen zatvoriti vrata tvrtke 23. rujna 1995., sedam godina nakon početka novog poglavlja u povijesti Bugattija. Do tada je uspio proizvesti samo 128 EB 110.

Zatvaranje tvrtke Artiolija je skupo koštalo. Zbog bankrota morao je svoj dio Lotusa prodati malezijskoj marki Proton, ali to ga nije odvelo u bankrot. Danas je i dalje razdvojen između Lyona u Francuskoj i Trsta u Italiji. Nažalost, projekt Artiolija nikada nije realizirao ni Volkswagen, koji je 1998. godine preuzeo marku Bugatti i vratio se u svoje rodno mjesto, gdje i danas uspješno posluje. Porsche naime nije daleko od odluke da dirigentsku palicu, a potencijalno i suvlasništvo da u ruke Mate Rimca. Kakva samo priča o ljudima koji su stvarali i gradili Bugatti.