Zanimljive izvedbe trocilindarskih motora mogle su se prona?i u japanskim kei automobilima poput Honde Beat, Suzukija Cappuccina ili Autozama AZ-1. I klasu ve?i automobili (A i B-segment) su koristili zanimljive varijante te vrste motora, i turbo i usisne, poput Daihatsua i Mitsubishija. Osim rednih u automobilima, u motociklima su se mogle prona?i i V3 i W3 konfiguracije. Specifi?an je i radijalni trocilindraš ugra?ivan npr. u torpeda (koji se može vidjeti u rije?kom Torpedo muzeju).
Redni trocilindarski motori zvu?e grubo i rade grubo (jer su obi?no dva klipa u protufazi s jednim, onim u sredini) pa zahtjevaju sklop osovine s protuutegom. Za trocilindarske, šestcilindarske i dvanaestcilindarske motore se mogu prona?i isti obrasci zvuka (kao i za petcilindarske i “višekratni?ke” desetcilindarske) pa na odre?eni na?in sli?no zvu?e bez obzira o konfiguraciji, makar redni šestaci, V12 i bokseri ugla?enije rade).
1960ih i 70ih Saab je bio uspješan na rallyjima s rednim dvotaktnim trocilindrašima, a uz ?etverotaktni V4 koristio ih je i u kupeima Sonnet. Rani Wartburg modeli su koristili redni dvotaktni trocilindarski motor, a koristio ga je, uz centralni smještaj i stražnji pogon, sportski kupe baziran na mehanici Wartburga i drugih DDR modela, Melkus RS 1000.
Nakon dugog “zatišja”, trocilindraši se danas ponovo ?esto koriste, kao rezultat downsizing principa u autoindustriji. Vrijeme (i kilometri) ?e pokazati kolike su koristi i uštede zbilja ostvarene, no kao pogonske jedinice su zbog kompaktnosti i zvuka svakako zanimljivi. Zato su u ponudi i za suvremenu varijantu Caterhama 7, izravnog nasljednika Lotusove/Chapmanove formule visoke agilnosti i niske težine.
