TEST RABLJENOG: Honda Accord Type R (VI.gen)

0
5620
- Advertisement -

U današnje vrijeme svjedoci smo downsizinga, odnosno sve većeg broja automobila koji iz izrazito malog obujma motora izvlače čak i za današnje pojmove mnogo snage. S obzirom kako u ovom testu vozimo istinsku jurilicu iz zemlje izlazećeg sunca, upravo zato paralelu ćemo napraviti sa nekim kućnim modelima.

Imali smo prilike isprobati kućne modele, naravno iz aktualne Hondine ponude koji npr. iz jedne litre obujma isporučuju 130 ks ili iz 1.5 litrenog motora velikih 182 ks! Impresivno na papiru, no naravno riječ je o motorima koji su potpomognuti sa turbo punjačem, a upravo taj recept primjenjuju gotovo svi proizvođači. Naravno, najveći kritičari sigurno će spominjati i propitkivati sam vijek trajanja takvih motora ili pozivati se na neistinite podatke o snazi, potrošnji i slično, no činjenice i između ostalog samo iskustvo govori nešto sasvim drugačije. Upravo kod izrade takvih motora korišteni su kvalitetni i izdržljivi materijali uz naravno najnovije tehnologije, te pored same izdržljivosti zaista isporučuju i brojke koje navode proizvođači. Osim smanjene emisije štetnih plinova, dimenzija i mase takvih agregata moramo spomenuti i njihovu živahnost zahvaljujući turbo punjačima, a upravo takvi motori mogu se bez problema usporediti sa znatno snažnijim atmosfercima koji iz većeg obujma proizvode možda i manju ili istu snagu.

- Advertisement -

Kroz ovaj uvod, zapravo skrećemo pažnju ka tome kako zapravo Honda od samih početaka svog postojanja nastoji svojim kupcima pružiti istinski doživljaj vožnje i sigurnosti kroz performanse ali i kroz svoju pouzdanost. Ovaj put na test smo dobili izrazito kvalitetan i pouzdan automobil, no mnogima nepoznat. Riječ je Hondinoj limuzini srednje klase, Accordu naravno, kod nas možda najpoznatiji zahvaljujući modelima s kojima se i danas susreću mnogi; V. i VII. generacija od kojih je potonija izrazito zastupljena na hrvatskim prometnicama u svim izvedbama. Primjećujete naravno kako između ova dva navedena broja nedostaje jedan, točnije šest, a upravo ta generacija je ona koju ne viđamo često. Po našem mišljenju izrazito nam je žao zbog takve situacije, no u prilog tome pripisujemo i činjenicu što je u to vrijeme najveći interes kupaca na tržištu izazvala Alfa 156 koja i danas okreće glave, a tu je i njemački trojac (BMW serije 3 – e46, Audi A4 – b5, Mercedes C klase – W203), te Renault Laguna II i Opel Vectra C. Više nego dovoljno da u to vrijeme “mlak” dizajn kako interijera, tako i eksterijera ovog Hondina modela bude bačen u drugi plan.Bez obzira na protek godina, a zahvaljujući svojoj kvaliteti i izdržljivosti ovaj Hondin model na tržištu još uvijek solidno drži vrijednost, pogotovo u snažnijim izvedbama kakva se našla i kod nas na testu. Riječ je dakle o Hondi Accord VI. generacije koja se proizvodila od 1998. do 2002. godine u čak tri karoserijske izvedbe (limuzina, karavan i coupe) sa velikim rasponom benzinskih agregata u ponudi (116 do 220 KS) te samo jednim dvolitrenim dizelašem. Da stvar bude bolja, u ruke nam je došla sada već rijetka i cijenjena limuzina u najsnažnijoj izvedbi – Type R.

Prvo što u oči upada svakako je žarko crvena boja koja između ostalog odlično pristaje ovoj limuzini. Dodatno se ističu i bijeli aluminijski naplatci promjera 17″ ispod kojih se naziru crvene pločice. Pored navedenog tu je i veliki stražnji spojler, 2 ispušne cijevi (na svakoj strani po jedna), drugačija rešetka hladnjaka sa Type R amblemom te pragovi i naravno nešto agresivniji branici u odnosu na standardne izvedbe ove šeste generacije Accorda. Da nema stražnjeg spojlera te Type R oznaka neupućeni bi je lako zamijenili za neku od klasičnih izvedbi Accorda. Tome pridonosi i relativno “mlak” dizajn kojeg su u to vrijeme japanski dizajneri prepustili englezima, pa je tako ova generacija dizajnirana i proizvedena u Swindonu u Engleskoj. Možda je upravo u tome i razlog zašto ova generacija nije postigla bolji uspjeh na tržištu.

Testni primjerak u dugogodišnjem je vlasništvu te je temeljito obnovljen ove godine do zadnjeg vijka. Kako karoserijski, tako i mehanički, a prilikom obnove korištene su gotovo sve tvorničke komponente (naravno nove), pa osim što izgleda odlično na slikama takav je zaista i uživo!Unutar interijera klasična “japanska” škola dizajna. Ni previše, ni premalo, čak na prvi pogled ugodno vozačko okruženje sa mnoštvom plastičnih površina i to onih finih. Da, ovaj automobil ima zaista kvalitetnu finu plastiku i odličnu završnu obradu te i nakon 20 godina nema neugodnih škriputavih zvukova ili znakova istrošenosti. Već kod prvog otvaranja vrata vidljiv je sportski duh ovog automobila. Mnoštvo karbonskih detalja (pojedini dijelovi na kontrolnoj ploči te ukrasne letvice), profilirana Recaro sportska sjedala (serijski u svim Type R modelima), malena aluminijska ručica mjenjača lijevana iz jednog komada, trokraki kožni upravljač te veliki okrugli satovi sa bijelom podlogom ozbiljno koketiraju i sa nekim rasnim sportašima.Vozačka pozicija nalazi se izrazito lako, sve je pregledno i intuitivno, prostora ima više nego dovoljno, a sjedala bez obzira na svoju konstrukciju i dizajn pružaju odličnu potporu leđima i prilikom duljih putovanja, dok pak kod jurcanja daju besprijekornu bočnu potporu. Straga mjesta ima dovoljno za troje putnika prosječnog rasta, te je sasvim jasno kako ovaj model bez obzira na svoju sportsku orijentaciju može poslužiti kao odličan kompromis između obiteljske i sportske limuzine. Tu je i prtljažnik od 427 litara koji je i u današnje vrijeme prava mjera za četveročlanu obitelj. Ono što je svakako zanimljivo spomenuti je ograničena serija Type R-a od svega 50 primjeraka, a koja je bila u dvobojnoj kombinaciji interijera (crno-crvena) uz sva četiri elektrificirana prozora te estetski izmijenjenim vanjskim bodykitom. S druge pak strane, trokraki kožni upravljač proizvodi talijanski Momo, a indentičan je onome u Ferarri 550 Maranellu!Cijela ideja koja stoji iza Type R-a zapravo je priprema cestovnog automobila za trkačke uvjete. To znači kako je bilo potrebno smanjiti masu, a povećati performanse. Poznati Hondin V-Tec motor nalazimo u cijelom nizu Hondinih modela, no u Type R-u dvolitreni atmosferac (vožen je i British Touring Cup gdje je Accord ostao na dvolitrenom agregatu, no sa povećanom snagom na 300 KS) nudi nešto više. Iz 2,2 litre obujma čuveni H22a7 V-Tec isporučuje sirovih 212 KS pri visokih 7200 okretaja u minuti uz 215 Nm maksimalnog momenta dostupnog na 6700 okretaja što je dovoljno da 1400 kilograma tešku karoseriju s mjesta do 100 km/h potjera za 7,2 sekunde i kazaljku brzinomjera zaustavi na i danas visokih 228 km/h. Ovdje se sada vraćamo na uvodni dio teksta te uspoređujemo napredak kroz vrijeme i tehniku na Civicu desete generacije koji je stotinjak kilograma lakši, a iz 1,5 litrenog turbo motora isporučuje 180 KS uz nešto više momenta (240Nm), ali i nešto slabije ubrzanje i maksimalnu brzinu. Bez obzira na navedeno, jasna je činjenica koliko je Honda ulagala truda i znanja da vozaču ponudi maksimalni užitak u vožnji, kako nekad tako i danas.Accord Type R u vožnji naprosto oduševljava! Precizan peterostupanjski ručni mjenjač posao odrađuje odlično, prva tri stupnja prijenosa pružaju preko 150 km/h (I. 80, II. 120, III. 160) , a motor diše punim plućima tek na vrtoglavim okretajima te se dodatni potisak u leđa osjeti iznad 5800 okretaja kada se zapravo aktivira toliko puta opjevani V-Tec (varijabilno upravljanje ventilima) i ne staje do 8000 okretaja. Automobil ima serijski ukrućeno podvozje, a testni primjerak je postavljen na Eibach Pro kitu koji odlično balansira upravljivost kako pri jurcanju zavojima tako i kod laganog kruzanja gradom. U prilog odličnoj upravljivosti ide i ograničeni klizni diferencijal koji automobil zadržava u zadanoj putanji i prilikom pretjerivanja vozača, a pri tome pružajući dovoljno preciznih povratnih informacija na upravljač. Pohvala ide i prema kočionom sistemu koji svoju zadaću izvršava odlično, no sama papučica kočnice nešto je mekanija nego što smo to navikli osjetiti na sportski orijentiranim automobilima. Kako god, Accord Type R i kao mlađi punoljetnik još uvijek može puno toga ponuditi vozači, a najviše osmjeha na licu prilikom uživanja u agresivnom no ugodnom zvuku koji izalzi kroz stražnje ispušne cijevi i naravno svojim performansama na vrtoglavim okretajima. To je ono što Hondu sigurno izdvaja od mnoštva jednoličnih “trkača”.

O potrošnji je možda i nepristojno govoriti, no kreće se oko 12 litara Eurosupera, dok s obzirom na svoju rijetkost dijelovi nisu baš lako dostupni po prihvatljivim cijenama, no to je danak koji nose rijetki sportski automobili. Eh, da.. testni primjerak prošao je u svojih 21 godinu okruglih 380.000 kilometara i još uvijek drži dah kao prvog dana! To je najbolji dokaz koliko je ovo dobar automobil, a uvjereni smo kako će se i najveći fanovi hvaljenih njemačkih jurilica duboko nakloniti njegovom visočanstvu.. Type R-u!

Photo by: Daynight Lens i Zoran Levačić
- Advertisement -