Kada se govori o aerodinami?nim automobilima, lako nam se javljaju asocijacije niskih kupea s dugim haubama i repovima. No, naj?eš?i tipovi karoserija na cestama danas su hatchback tipovi (uklju?uju?i i SUV/crossover automobile).
Aerodinami?ko oblikovanje ima 3 osnovne uloge: smanjiti otpor zraka, osigurati prianjanje automobila na cestu (downforce) i usmjeriti zrak na usis ili elemente koje treba hladiti (poput ko?nica). Cestovni, putni?ki automobili, nemaju agresivne spojlere, ravne podnice, difuzore i kanale za zrak jer bi poskupili automobil, a primarni cilj aerodinami?ke optimizacije je za te automobile smanjiti otpor zraka.
Dvovolumenski tip karoserije (hauba/motorni prostor i kabina/gepek) ne ?ini se kao idealno aerodnami?ko rješenje, a zbilja to i nije. No, pri automobilskim brzinama (i svakako subsoni?nim, tj. brzinama manjim od brzine zvuka), i kovitlanje zraka može se iskoristiti kao produžetak karoserije. Vrtlozi koje automobil stvara dok sje?e zrak pove?avaju otpor zraka, no jedan vrtlog koji automobil “vu?e” iza sebe može se zadržati uz automobil pa dalje zra?na struja bez odvajanja od automobila (i dodatnog vrtloženja) “klizi” niz krov i preko tog vrtloga, kao da automobil ima kaplji?asti rep. Tako i hatchback i SUV automobili mogu ostvariti pristojne koeficijente otpora zraka.
Ovo je rješenje poznato kao Kammov rep, nazvano po inženjeru Wunnibaldu Kammu koji je 1930ih testirao i razvijao dizajn koji je kompaktan, ali zadržava povoljna aerodinami?na svojstva. Pri Kammovom repu je oblik vozila od krova prema stražnjem kraju prvo spušten postupno, a zatim manje-više okomito u odnosu na tlo. Takav oblik osigurava prakti?nost u smislu prostora gepeka, kompaktnosti i cijene izrade, a zadržava neka svojstva aerodinami?ki povoljnijeg oblika kapljice (pri odre?enim uvjetima, tj., nakon što se automobil po?ne kretati odre?enom brzinom). Ovakav dizajn pomaže i stvoriti polje niskog tlaka pri repu automobila, što smanjuje nepovoljni aerodinami?ki uzgon.
I trka?i automobili koriste ovakav dizajn, npr. Ford GT40, a voza?i i inženjeri uklju?eni u utrke u drugoj polovici 20. stolje?a, kada se po?elo ?eš?e eksperimentirati sa spojlerima, primjetili su korist malog zakrilca na kraju spojlera postavljenog okomito. To rješenje koristi iste efekte kao i Kammov rep (grani?ni sloj zra?ne struje prelazi preko kontrolirano stvorenog vrtloga), teorijski i eksperimentalo objašnjeno je 1970ih, a zove se Gurneyjevo krilo (prema voza?u Danu Gurneyju).
Vrtlog kojeg stvori Kammov rep koristan je i jer glumi kaplji?asti oblik, ali je nestabilnog oblika pa se aerodinami?ki vozilo bolje ponaša u turbulentnom fluidu (tj. u realnim uvjetima na cesti, a i pisti). Ipak, kako rastu brzine te faktori nelinearnosti u dinamici fluida, dulji “repovi” vozila postaju aerodinami?ki povoljnije rješenje (zadržavaju?i neka svojstva Kammovog repa).
