Jednocilindarski motori su grubi, daju snagu po “pulsevima” te su jednostavni i jeftini za proizvodnju. Premda su se koristili od 19. stoljeća, danas se koriste samo u mikroautomobilima (i lakim dostavnim vozilima poput Piaggio trokolica, čestim u starim mediteranskim mjestima karakterističnim po uskim ulicama), a zastupljeniji su u mopedima, skuterima i motociklima u dvotaktnim varijantama.
Tomos je počeo proizvoditi mopede po Puchovoj licenci, ali su već 1960-ih proizvodili kompetitivne trkaće motocikle (D serija motora) u klasama 50-85 cm3, gdje su se utrkivali zajedno s npr. Kreidlerima i Bultacoima. Jednocilindarski trkaći Tomosi su razvijali, ovisno o modelu, oko 15-20 KS i postizali brzine od 160 do gotovo 200 km/h. Interno je Tomos razvijao i aerodinamiku, poput kaciga s dugim “repom” koji se spuštao preko leđa vozača, samo što takvi elementi nisu bili dozvoljeni trka?im pravilnicima.
Relativno je jeftino i jednostavno frizirati tvornički Tomos poput modela APN. Zamjenom stražnjeg zupčanika može se prilagoditi prijenosni omjer (povećati broj zubaca/skratiti prijenos za lakše ubrzanje, ili smanjiti broj zubaca/produljiti prijenos za višu krajnju brzinu, ako je snaga motora dovoljna), a micanjem prigušne cijevi iz auspuha ostvaruje se povoljni efekt reznoniranja (dio neizgorene smjese tipične za dvotaktni motor odbije se od konusnog kraja auspuha i pri određenom broju okretaja motora vraća se u cilindar za vrijeme usisa svježe smjese pa se dobije efekt prednabijanja).
A spori, ritmički pulsevi ovih motora mogu poslužiti i za beglajt (pratnju) pa na ovoj poveznici možete pogeldati maštovitu glazbenu primjenu traktorskog motora!
