Jednocilindarski motori su grubi, daju snagu po “pulsevima” te su jednostavni i jeftini za proizvodnju. Premda su se koristili od 19. stolje?a, danas se koriste samo u mikroautomobilima (i lakim dostavnim vozilima poput Piaggio trokolica, ?estim u starim mediteranskim mjestima karakteristi?nim po uskim ulicama), a zastupljeniji su u mopedima, skuterima i motociklima u dvotaktnim varijantama.
Tomos je po?eo proizvoditi mopede po Puchovoj licenci, ali su ve? 1960-ih proizvodili kompetitivne trka?e motocikle (D serija motora) u klasama 50-85 cm3, gdje su se utrkivali zajedno s npr. Kreidlerima i Bultacoima. Jednocilindarski trka?i Tomosi su razvijali, ovisno o modelu, oko 15-20 KS i postizali brzine od 160 do gotovo 200 km/h. Interno je Tomos razvijao i aerodinamiku, poput kaciga s dugim “repom” koji se spuštao preko le?a voza?a, samo što takvi elementi nisu bili dozvoljeni trka?im pravilnicima.
Relativno je jeftino i jednostavno frizirati tvorni?ki Tomos poput modela APN. Zamjenom stražnjeg zup?anika može se prilagoditi prijenosni omjer (pove?ati broj zubaca/skratiti prijenos za lakše ubrzanje, ili smanjiti broj zubaca/produljiti prijenos za višu krajnju brzinu, ako je snaga motora dovoljna), a micanjem prigušne cijevi iz auspuha ostvaruje se povoljni efekt reznoniranja (dio neizgorene smjese tipi?ne za dvotaktni motor odbije se od konusnog kraja auspuha i pri odre?enom broju okretaja motora vra?a se u cilindar za vrijeme usisa svježe smjese pa se dobije efekt prednabijanja).
A spori, ritmi?ki pulsevi ovih motora mogu poslužiti i za beglajt (pratnju) pa na ovoj poveznici možete pogeldati maštovitu glazbenu primjenu traktorskog motora!
