Yugo je 1987. bio Space Shuttle za Hyundai, ali je propao, a korejski modeli su postali najpouzdaniji

0
12

Dobre poznavatelje prilika u autoindustriji nije iznenadio podatak da je istraživanje kojim je obuhvaćeno više od 13.500 vozila pokazalo kako najpouzdanije automobile proizvodi Hyundai, a nas je ponukalo da se vratimo 30 godina u prošlost i usporedimo Hyundai i Yugo.

Znana je priča o počecima Hyundaija i zamecima uspjeha koji je dobio zamah ni manje ni više nego fenomenalnom pričom peruanskog taksiste koji je još u ranim osamdesetim godinama svojim Hyundai Ponyjem bez kvara po razrovanim latinoameričkim prometnicama prevalio nevjerojatnih 700.000 kilometara!

Do tada korejska kompanija bila je tek u povojima, uglavnom se oslanjala na Mitsubishijevu mehaniku i pokušavala napraviti nešto što bi se moglo približiti istinskim automobilima. Bili su miljama udaljeni od Japanaca koji su i deset godina ranije, prije svega s Hondom Civic, počeli osvajati i najzahtjevnije tržište Sjedinjenih Država. Bilo je to vrijeme, pa sve negdje do 1987., do kada je Hyundai bio po svemu puno bliži Crvenoj zastavi iz Kragujevca, nego znanim japanskim ekspanzionističkim modelima koji su na krilima naftne krize i visokih cijena goriva nudili odlične i super štedljive aute, ne i pretjerano jeftine. Tako što su ostavili Jugoslavenima i Korejcima koji su Yugo i Pony počeli prodavati po cijeni od 3990 i 4990 dolara.

Uz to Balkanci su nudili, pazite sada i to još kada, desetogodišnje jamstvo ili 100.000 prevaljenih kilometara. Bili su rame uz rame s Hyundaijem. Štoviše, prve izvozne 1987. prodali su tri izvedenice Yuga A u nakladi od 47.000 primjeraka, a Hyundaija je prodano za trećinu manje.

Koreanci su ipak bili oprezniji, a nisu dobili ni američke sankcije 1990., kao što se ‘šajkačama’ dogodilo, makar nespretno je Yugo nazivati ‘šajkačom’ obzirom da su 55 posto ugrađenih dijelova proizvodili Slovenci i Hrvati. Već te ih je godine u SAD-u prodano samo 4000, ili 12 puta manje nego u početku. Sve drukčije bilo je s Hyundaijem. Njihove brojke, a i sve ostalo krenulo je sasvim suprotnim smjerom. Imali su jednake startne pozicije, a danas je Hyundai/KIA jedan od pet najvećih proizvođača automobila na svijetu. I jedni i drugi dobro su znali da uspjeha nema bez osvajanja američkog tržišta. I dok Korejci dostižu Japance, ‘Jugosi’ su propali. Hyundai ne samo da danas odlično prodaje aute u SAD-u, prodaje one najveće i najskuplje, poput Santa Fe-a. Uz sve to osmislili su i Genesis, brend namijenjen prije svega za američko tržište, nešto slično kao što Honda ima s Acurom, Nissan s Infinitijem i Toyota s Lexusom. Sjajna je to priča koja ih je dovele do godišnje produkcije od 10 milijuna primjeraka.


Danas u SAD-u, a i drugdje, Hyundai slovi kao pouzdan, solidan i kvalitetan proizvođač auta. Iako to danas malo koga zanima, možda samo još nas koji smo bili involvirani u proizvodnju Zastavinih automobila, činjenica je da nije daleko od istine kako je ‘Yugo vjerojatno bio jedan od najgorih automobila ikada prodavanih u SAD-u!’. Takva ga karma prati s druge strane Bare, a imali su jednake šanse…

Ovu priču valjalo je ispričati kako bi se uvidjelo da šanse postoje, no da bi se i realizirale do kraja valja imati puno više od napuhanog balona.

No, vratimo se na Yugo… Za proboj na tržište SAD-a najzaslužniji je Malcolm Bricklin koji je u njemu vidio golem potencijal i odlučio svojim sugrađanima ponuditi razmjerno dobar gradski automobil po smješno niskoj cijeni. Yugo je doživio više od 500 promjena prije dolaska na tamošnje tržište, a značajno je postrožena i kontrola kvalitete. Dva Zastavina inženjera Dragan Ranislavljević i Petar Milovanović bili su zaduženi za eventualne reklamacije, a često su se znali požaliti kako tamošnji kupci traže ‘dlaku u jajetu’. Naravno, prije početka prodaje Yugo America morao je proći brojna testiranja, ali svih 36 testova izdržljivosti uspješno je položio.

Yugo se praktički preko novi našao u ponudi čak 160 američkih dilera, a potražnja je bila tolika da je već u prvoj godini moglo planuti više od 200.000 primjeraka. Prva tri Yuga u Americi bila su crvene, bijele i plave boje, a predstavljeni su na salonu automobila u Los Angelesu u svibnju 1984. godine. Uz jamstvo od 10 godina ili 100.000 kilometara interes javnosti bio je toliko golem da je Yugo bio glavnom temom iznimno renomiranih medija kao što su Los Angeles Times, New York Time i The National Enquirer. Bazni Yugo GV (Great Value) prodavao se po cijeni od 3990 dolara, GVC je imao krovni prozor, GVL i GVS ponešto bolju opremu, a najsnažniji je bio Yugo GVX sa 1,3-litrenim motorom i 5-stupanjski ručnim mjenjačem. Od 1990. godine GV i GVL prešli su sa 1,1-litrenog motora i 4-stupanjskog ručnog mjenjača na 1,3-litreni motor i 5-stupanjski ručni mjenjač, dok se opcijski nudio i Renaultov 3-stupanjski automatski mjenjač.

Vrtoglavim usponom i još bržim padom Yuga najbolje se pozabavio američki povjesničar Jason Vuic, koji je izdao knjigu pod naslovom ‘THE YUGO: Uspon i pad najgoreg automobila u povijesti’. On osobno smatra da Yugo nije imao previše šanse za uspjeh na toliko zahtjevnom tržištu poput SAD-a, jer se Yugo zapravo temeljio na tada već zastarjeloj tehnologiji Fiata 127. Premda je Fiat 127 uspjeh potvrdio titulom Europskog automobila 1972. godine, radilo se o tehnologiji s kraja 60-ih godina, a Yugo je u pohod na Ameriku krenuo 1984. godine. Više od neuspjeha u SAD-u, tvorce Yuga boli činjenica da je postao predmetom sprdnje cijele američke nacije, poput ulogama u filmovima Umri muški 3, Vrana, Tko je ubio Monu, ili pretvaranja Yuga u razne duhovite skulpture.

No, osim debakla Yuga u SAD-u, bolje nije prošao niti čovjek koji je zaslužan za njegov dolazak na tamošnje tržište. Naime, Malcolm Bricklin je možda imao dobre ideje i inicijativu, ali nije imao dobar osjećaj za biznis. Najbolji primjer tome je Subaru Amerika, koji je osnovao, a potom prodao za 100.000 dolara. Da je pričekao danas bi bio težak nekoliko desetaka milijuna dolara.

Da zaključimo, Hyundai svakim novim modelom dokazuje da je danas top klasa i tu nije ništa nimalo sporno, dok je s druge strane Yugo daleko od najgoreg automobila. On je samo bio auto koji je u pogrešno vrijeme bačen u ralje najvećeg automobilskog tržišta na svijetu. Za uložen novac nudio je puno, a to će posvjedočiti brojni vozači s naših prostora. Amerikanci nažalost često nisu niti mijenjali ulje. Jednostavno Yugo je u usporedbi s tamošnjom kupovnom moći bio toliko jeftin da su smatrali kako ga ne treba održavati.

Tekst: Igor Stažić i Kristian Sikavičev