Koroziju lima treba preduhitriti i spriječiti veće troškove

0
863

Sitna oštećenja, udari tuče, utjecaj soli na karoseriji…, sve su to razlozi zbog kojih biste mogli imati glavobolje. Nerijetko i sami možete popraviti sitna oštećenja na limariji automobila.

Za razliku od pomalo euforičnih priprema za odlazak na godišnji odmor kad rado potrošimo kunu više ne samo na popravak nego i na dotjerivanje automobila, pomalo sumoran povratak u svakidašnjicu čini nas ravnodušnijim prema stanju vozila. Nerijetko ćemo zažmiriti na sitna oštećenja, posebno ako izravno ne utječu na sigurnost vožnje. U tu kategoriju spadaju i oštećenja na karoseriji koja može prilično stradati tijekom ljeta. Počevši od udara kamenčića koje velika brzina na autocesti pretvara u projektile, preko ogrebotina kao posljedice migoljenja i parkiranja u uskim ulicama dalmatinskih gradova pa do lakših sudara. Ne treba zaboraviti ni štetnost jakog UV zračenja za lak, agresivne smole borova ili izmeta galebova i drugih ptica. Na kraju, no ne i manje važno, tu su i prirodne nepogode poput tuče, ali i morske soli nošene vjetrom. Zato prije dolaska jeseni više pažnje treba posvetiti upravo karoseriji.

Zvonko Senjić, instruktor tehničke pomoći HAK-a, savjetuje da se automobil nakon povratka s ljetovanja najprije dobro opere. Ako je ikako moguće, učinite to ručno, posebno ako niste sigurni mijenja li automatska praonica redovito četke. Višegodišnje pranje automobila pod četkama može uništiti lak, doslovno ga matirati. Čak i da automobil nema vidljivih oštećenja, kaže Zvonko Senjić, pažljivije pregledajte svaki kutak karoserije. Poklopac motora, pragovi i rubovi blatobrana obično najviše stradavaju pogođeni kišom kamenčića. U većini slučajeva lak je tek površinski oštećen, tj. cinkova prevlaka je cjelovita (ne vidi se sivkasti ili korodirani lim) pa je popravak potreban više iz estetskih razloga nego zbog opasnosti od korozije. Takvo što možete obaviti i sami pomoću tvz. lakova u kistu, a za točnu nijansu potreban je broj šasije ili šifra boje kodirana i otisnuta na karoseriji (zadnja vrata, suvozačka vrata…).

Poliranjem se rješavaju ogrebotine

Darko Iviček, autolimar i lakirer, kaže kako će nakon takvih, amaterskih zahvata oštećenja najvjerojatnije ostati trajno vidljiva.

– Kod nanošenja boje kistom uvijek će se vidjeti razlika između sadašnjeg i prijašnjeg stanja, čak i kad se koristi identična nijansa. Velika je razlika u nanošenju boje špricom i kistom, pa je osim sitnih ogrebotina sve drugo bolje prepustiti profesionalcima. Koga pak vizualno ne smeta takvo površinsko oštećenje, ne mora strahovati jer može proći i pet, šest godina dok se ne pojave prvi produkti korozije, a možda nikad i neće. No bilo kakvi popravci kistom neće riješiti estetski problem do kraja – tvrdi Darko.

Prevladava razmišljanje da su takvi postupci kod autolakirera skupi i dugotrajni, ali i da otvaraju prostor za manipulacije, preuveličavanje obima posla. Doznajemo da manji popravci ne zahtijevaju više od jednog sata rada, a cijena najviše ovisi o količini upotrebljene boje. Kreću se od oko 300 kuna. Darko upozorava da lakireri nemaju puno izbora.

– Za kvalitetno saniranje oštećenja majstori mogu polirati ili lakirati. Poliranjem se rješavaju ogrebotine i promjene u strukturi laka nastale zbog, primjerice, atmosferskih utjecaja, a u svim drugim slučajevima dijelovi se moraju obraditi i lakirati. Tu, ovisno od oštećenja, popravak može obuhvatiti samo dio kaoserije, ali i cijeli dio, pa i automobil, na što su vozači posebno osjetljivi.

Vještina poliranja je podcijenjena i dojam je da uz pastu kupljenu u trgovačkom centru danas svatko može urediti lak. Darko kaže da nije nužno da to učini profesionalac, no isto tako nestručno poliranje može učiniti više štete nego koristiti.

– Sve ovisi o oštećenju, no kod strojnog poliranja upotrebljavaju se najmanje tri vrste pasti različite zrnatosti. Obično se kreće s grubljom, a završava s najfinijom, što uz korištenje odgovarajućeg pribora rezultira sjajnim lakom bez briseva i tragova koji su posebno vidljivi na tamnijim nijansama boja. Poliranje sa samo jednom pastom neće dati željeni rezultat, naprotiv.

Kod jačih oštećenja na karoseriji zahvaćene dijelove potrebno je pripremiti i tek onda lakirati. Pritom, u većini slučajeva, rješenje nisu tvz. zakrpe, tj. lakirer ne može sanirati određenu manju površinu nego lakira cijeli dio, primjerice vrata. Tu s kupcima obično nastupaju nesporazumi iako je takav pristup nužan s obzirom na to da priprema uključuje brušenje, popunjavanje, zaglađivanje itd., što znači da se popravkom zahvaća znatno veća površina od oštećene. Isto nam potvrđuje i Darko.

– Da biste sanirali i najmanje oštećenje površinu treba poravnati, zatim pobrusiti, pa nanijeti punilo koje mora prelaziti preko svega. Slobodno mogu reći da za oštećenje od 15-ak cm treba lakirati na površini od najmanje 40×40 cm. Kad radite na vratima, to seže do samog ruba i nemate gdje završiti. Jedina opcija je lakiranje cijelih vrata – naglašava Darko Iviček.

Dotaknuli smo se i štete nastale kao posljedice lakših prometnih nesreća. Darko Ivičk ističe da automobili kod prometnih nezgoda s malom materijalnom štetom izvana često imaju jedva vidljiva oštećenja, no od udarca mogu stradati skriveni vezni limovi, čime se narušava struktura automobila. Stoga je važno sve udarene dijelove rastaviti i detaljno pregledati. Prije jeseni na karoseriji bi trebalo potražiti i tragove korozije. Kod novijih automobila problema ne bi smjelo biti jer iako se s mora vraćaju posoljeni, karoserija je dobro zaštićena i treba je samo temeljito oprati. Kod starijih vozila i onih koja su prije pretrpjela ošećenja treba obratiti pozornost na kritične dijelove poput donjeg postroja, rubova karoserije, novo ugrađenih dijelova itd. Odgađanje popravka može se činiti kao trenutačno jeftinije rješenje, no korozija napreduje neslućenom brzinom i samo preko jedne zime može zahvatiti velike površine. U svakom slučaju, pravi izazovi za automobil tek slijede pa njegov najizloženiji dio, karoseriju, treba adekvatno pripremiti.

Tuča može nanijeti veliku štetu

Lim automobila često stradava i od tuče. Bez kasko osiguranja troškovi popravka nisu mali (to naravno ovisi o razmjerima štete), no barem je popravak izgledan. U 70% slučajeva, kaže Darko Iviček, sve će biti kao prije i automobil nije potrebno lakirati. Kad su rupe manje, njih 98% se može potpuno popraviti. No kad je priroda nemilosrdna, samo je jedan izlaz.

– Kad se lim previše rastegne, a boja popuca, šteta je takva da se više ne može popraviti bez vidljivih ostataka. Tad je potrebno prelakirati cijeli automobil. To je, prema pitanju troškova, najgora varijanta jer lakiranje cijelog automobila stoji od 5000 do 10.000 kuna. Dakle, svi ostali popravci od tuče su u rasponu do 5000 kuna. Naravno, nije isto ako karoserija ima tridesetak ili više od tisuću rupa kad je posao doista opsežan – kaže Darko.

Izvor: HAK