Saznajte sve o načinu na koji radi samovozeći automobil

0
70

Samovozeći automobil, koji se često zna nazivati i autonomno vozilo, jer zapravo robotizirano vozilo koje je u mogućnosti putovati bez intervencije vozače. Dakle, radi se o putovanju između dvije točke, po prometnoj infrastrukturi i poštujući prometne propise, bez intervencije vozača bilo izravno u vozilu, ili na daljinu. Pri tom je posebno važno da niti prometnice nisu opremljene posebnim senzorima ili komunikacijskim uređajima, tako da se vozila mogu kretati po njima oslanjajući se isključivo na informacije s vlastitih osjetila. Samovozeća vozila su u pravilu povezana na Internet, koriste neke od platformi u oblaku, putem kojih im se dostavljaju informacije dobivene iz drugih vozila ili nekih drugih sustava, odnosno putem kojih im se dostavljaju digitalne karte.

Postoji šest razina samovožnje samovozećih automobila, koje se gradiraju oznakama od ‘0’ do ‘5’. U nultoj razini vozač je u potpunosti odgovoran za sve sustave u vozilu. Na prvoj razini automobil je opremljen jednim pomoćnim sustavom, koji može kontrolirati ili brzinu ili smjer kretanja. Primjer takvog sustava jest tempomat. Druga razina uključuje automatizirane sustave koji mogu kontrolirati i smjer kretanja i brzinu. Primjer je sustav tempomata uparen sa sustavom za praćenje voznog traka. Treća razina samovožnje omogućava u potpunosti automatiziranu vožnju, ali u odgovarajućim uvjetima. Primjer je mogućnost samovožnje na autocesti, pri čemu vozilo u potpunosti samostalno vozi, mijenja brzine, skreće i upravlja. Vozač može preuzeti kontrolu u bilo kojem trenutku. Razina četiri zahtijeva i dalje prisutnost vozača u vozilu, koje se može samostalno kretati u svim uvjetima, jer samostalno percipira sve oko sebe, te upravlja svim segmentima samovožnje. Vozač i dalje može preuzeti kontrolu u bilo kojem trenutku. U razini pet vozilo je u potpunosti automatizirano, upravljačke jedinice u vozilu ne postoje te vozač nije u mogućnosti preuzeti kontrolu nad vozilom. Da bi samovozeće vozilo doseglo razinu 5, potrebno je imati čitav niz podsustava koji će koordinirano, u stvarnom vremenu omogućiti prikupljanje i obradu informacija o okolini vozila, temeljem kojih će računalo moći upravljati svim parametrima vožnje.

 

 

Putovanje samovozećim automobilom možemo definirati sljedećim koracima:

1. Vozač definira destinaciju, te je unese u računalni sustav automobila, na sličan način na koji se danas unosi destinacija u navigacijske uređaje.
2. Aktiviraju se senzori u vozilu, od kojih je ključan LIDAR, posebna vrsta radara koji skenira prostor od 360 stupnjeva u odnosu na vozilo, i u ovisnosti o dometu detektira sve objekte na udaljenosti od 60 do 100 metara. Pomoću LIDARA stvara se trodimenzionalna slika okoline vozila.
3. Aktiviraju se i posebni senzori, najčešće kamere, koje detektiraju relativnu poziciju vozila u odnosu na digitalne karte. Takvi senzori traže obilježja poput oznaka na cesti, koje im pomažu u preciznijem pozicioniranju.
4. Sustav radara, koji je smješten najčešće u prednjim i stražnjim odbojnicima, detektira udaljenost od objekata s prednje i stražnje strane vozila.
5. Programska podrška za upravljanje koristi podatke sa svih senzora, te korištenjem naprednih algoritama određuje parametre rada vozila, uključujući i sve aktivnosti vezane za upravljanje vozilom. Koriste se neke od metodologija strojnog učenja, tako da sustav zapravo uči iz svake situacije, te novim saznanjima prilagođava nove odluke.
6. Tako dobiven sustav umjetne inteligencije u potpunosti oponaša odluke čovjeka vozača, uključujući i ‘napredne’ odluke poput onih o promjenama voze trake, pretjecanjima i slično.
7. Po dolasku na destinaciju, vozilo pronalazi prostor za parkiranje te se samostalno zaustavlja.

Također, važno je napomenuti kako je sustav opremljen iznimno jakim računalom. Primjer tog računala jest Nvidia Drive PX, koja omogućava čak 320 trilijuna operacija po sekundi (TOPS), što znači da istovremeno može obraditi podatke sa tri lidara, sa 12 kamera, sa radara i ostalih istovremeno i to u stvarnom vremenu… Usporedbe radi, radi se o snazi koja je ekvivalent računalnoj snazi 150 suvremenih osobnih računala.
Ukoliko u bilo kojem trenutku dođe do problema sa sustavom upravljanja, primjerice, prilikom iznimno guste snježne oluje, kada senzori mogu biti zaslijepljeni, ili u slučaju kada dođe do kvara nekog od podsustava, automobil ima rutinu kojom se sigurno zaustavlja na prvom mjestu gdje je to moguće.

U nastavku serijala članaka o samovozećim automobilima, pisat ćemo još i o DARPA-i, koja je utrla put samovozećim tehnologijama, pisat ćemo o gradovima za testiranje samovozećih automobila, o platformi u oblaku koja služi za razmjenu podataka, o standardima komunikacijskih tehnologija na relaciji vozilo-vozilo i vozilo-infrastruktura, zatim o etičkim dvojbama vezanim za samovozeće automobile, o planovima pojedinih kompanija i statusu razina samovožnje, kao i poslovnim modelima kojima se generira dodatna zarada…