Teško ćemo se priviknuti bez Il Dottorea: Na razini Jordana, Woodsa, Alija i Senne

0
157
SONY DSC
- Advertisement -

Kako se mjeri uspjeh sportaša? U sportu vođenom brojevima kao što je motociklizam, trebalo bi biti prilično jednostavno – što više utrka i prvenstava osvojite, to ste uspješniji. Po tom pokazatelju Valentino Rossi s 89 pobjeda u premijernoj klasi strši iznad svih ostalih. Najbliži njegovom rekordu je Giacomo Agostini, sa 68 pobjeda u MotoGP klasi, a Rossijevih sedam naslova prvaka samo je jedno manje od rekorda velikog Agostinija.

Nevjerojatna četvrt stoljeća

- Advertisement -

Ako naginjete nekim prijašnjim vremenima, mogli biste tvrditi da je svaka sezona imala mnogo manje utrka u Agostinijevo vrijeme (1960-ih i 1970-ih), što mu je dalo manje prilika za dodavanje u svoj zbroj pobjeda. Ali Rossi se utrkivao s daleko većom širinom talenta i jačom konkurencijom te se morao suočiti sa žešćim protivnicima. Rasprava se može nastaviti u nedogled, ali ono o čemu se ne smije debatirati je to je li Rossi jedan od najuspješnijih vozača u povijesti ovog sporta. To je dokazao još odavno, a njegovu posljednju utrku u karijeri, VN Valenciju na kojoj je osvojio deseto mjesto, gledali su zaljubljenici u ovaj sport diljem svijeta – od Australije, preko Azije, Europe i Afrike do SAD-a, gdje fanovi ponekad znaju stvoriti sjajan moto-ugođaj. Upravo koju je poziciju naposljetku zauzeo, takva mu je bila čitava karijera – za deset!

Osim golemog broja pobjeda i svjetskih naslova, jedan od Rossijevih impresivnijih rekorda je činjenica da ima najveći razmak između prve i posljednje pobjede u povijesti Grand Prixa. Još u kolovozu 1996. odnio je svoju prvu pobjedu, prije negoli su se mnogi njegovi današnji navijači uopće rodili. I dok su ti isti navijači bili u tinejdžerskim godinama, u lipnju 2017. „Il Dottore” je još uvijek pobjeđivao.

Tijekom razdoblja od 25 godina, „Vale” je nastavio skupljati trofeje, neprestano razvijajući svoj um, svoje tijelo i svoju tehniku kako bi pokušao ostati konkurentan mnoštvu različitih vozača koji su fizički sve jači te protiv bržih i spremnijih vozača kojih je sve teže pobijediti. Mnogi su nakon njega debitirali na Grand Prixu, a prije njega otišli u mirovinu. Ali to nije ono što ga čini najuspješnijim.

Savršen spoj performansa i karizme

Najveći uspjeh Valentina Rossija proizlazi iz njegovih vlastitih postupaka koliko i iz reakcija koje je uspio izazvati od drugih. Njegov najveći uspjeh je uvođenje MotoGP-a u mainstream. Naravno, sport je imao svoje obožavatelje mnogo prije nego što je Rossi stupio na scenu. No, većina njih su bili hardcore ljubitelji motocikala.

U sportu će uvijek biti brzih i talentiranih vozača, ali Rossi je pružio savršen spoj performansi na stazi i karizme izvan staze koja bi laika mogla zainteresirati za sport. Zanimljiva pretjecanja u posljednjim krugovima kojima bi se osigurala pobjeda, praćeno blistavom i zadivljujućom ceremonijom proslave u pobjedničkom krugu, mamac je bio mnogima da počnu pratiti ovog Talijana.

Malo po malo, a onda sve više i više, Rossijevo majstorstvo doprinosilo je velikom broju ljudi koji su bili „zalijepljeni” za svoje televizore. Ti isti su urlali i skakali na svojim mjestima gotovo svaku nedjelju poslijepodne. I sve je to radio dok je ostajao potpuno autentičan i bez isprike vjeran sebi. S magnetskom osobnošću koja ima sposobnost nadilaziti barijere televizije i udaljenosti, svaki od njegovih intervjua učinio je da se osjećate kao da ste tamo.

Poruke sa svih strana

Govoreći uoči svoje posljednje MotoGP utrke, Rossi je priznao: „Mislim da je najpozitivnija stvar u mojoj karijeri to što je mnogo ljudi počelo pratiti MotoGP kako bi pratili moju karijeru od početka, a sport je postao veći, poznatiji u Italiji, ali i diljem svijeta. Dobro je shvatiti da sam tijekom svoje karijere postao nešto drugačiji, nešto poput ikone i to mi je veliko zadovoljstvo. Također za vozača je važnije što se događa na stazi, rezultat. Međutim, mislim da je ovo najbolja stvar u mojoj karijeri.”

Najvažnije reakcije ipak nisu od strane navijača. Rossijeva najava umirovljenja ranije ove godine izazvala je izljev oproštajnih poruka od raznih osoba i suparnika na stazi, sadašnjih i bivših. Poruke koje su veći dokaz „Valeove” eminencije od bilo kojeg broja trofeja ili rekorda. Poruke majstora koji su se utrkivali protiv njega, provodili vrijeme s njim i mnoge od onih koji se nisu nužno dobro slagali s njim.

Najupečatljivija je od svih ovih poruka ona Jorgea Lorenza. Lorenzo je bio Rossijev timski kolega od 2008. do 2010., a zatim ponovno od 2013. do 2016. godine. Lorenzo je bio nedvojbeno Rossijev najomraženiji suparnik, a njih dvojica imali su čak i podosta svađi izvan staze.

Lorenzo je u danima prije posljednje utrke, od koje kladionice nisu posebno profitirale jer su svi gledali Rossija, a ne borbu najboljih, jednostavno rekao: „Kraj jedne ere. Na stazi smo bili jednako brzi, ali po karizmi i transcendentnosti Rossi je na razini Jordana, Woodsa, Alija ili Senne. Uživaj u novom poglavlju, legendo!”

Sve je rečeno.

- Advertisement -