30. Rođendan: Opel Lotus Omega (1988.)

0
70

Ne, najbržu limuzinu 80-ih godina nije proizveo Audi, niti BMW, niti Mercedes-Benz pa čak niti sportski brend kao što je Maserati, uvjerljivo najimpresivniji je Opel Lotus Omega.

Prva generacije velike, komforne i luksuzne limuzine iz Rüsselsheima imala je odličan tržišni start. Opel Omega A uvjerljivo je i osvojila titulu Europskog automobila 1987. godine. Nakon što su stigla priznanja i struke i kupaca uprava je bila i više nego zadovoljna. No, tema ovog članka nije standardni model, nego najluđi automobil koji je Opel napravio u svojoj povijesti.

Sredinom 1988. godine Opel je odlučio uspjeh Omege proslaviti paprenom izvedbom pa su se ubrzo povezali s tvrtkom Lotus, koja je itekako dobro poznata po vrhunskim sportskim modelima koje fanovi najviše cijene zbog iznimne upravljivosti. Stručnjaci iz Opela i Lotusa sjeli su za isti stol i ubrzo stvorili fascinantan automobil. Opel Lotus Omega bila je limuzina u klasi najbržih Ferrarija i Porschea.

Rednom 6-cilindrašu obujma 2969 ccm iz izvedbe GSi povećanjem provrta kapacitet je narastao na 3615 ccm, ali niti to im nije bilo dovoljno pa su mu dodali još dva turbopunjača Garrett T25. Obzirom da je atmosferski motor prerađen u turbo stupanj kompresije smanjen je sa 10:1 na 8,2:1, ugrađen je hladnjak stlačenog zraka i potpuno novi sustav hlađenja motora. Snaga se prenosila na stražnje kotače 6-stupanjskim ručnim ZF-ovim mjenjačem, istim kakav je koristio i Chevrolet Corvette ZR-1, a zatvarač stražnjeg diferencijala donirao je Holden Commodore V8.

Rezultat je vrijedan svakog divljenja. Opel Omega Lotus ispaljuje čak 382 KS i 568 Nm, od čega je čak 470 Nm dostupno već pri 2000/min, a takva elastičnost bila je nedostižna konkurentima. No, prave konkurencije zapravo nije niti bilo, jer je Opel Omega Lotus bio uvjerljivo najbrža limuzina na svijetu. Stotka se hvatala već za 5,1 s, dok je najveća brzina iznosila 285 km/h. Brojke su to koje bi i danas, 30 godina kasnije, bile za svaku pohvalu.

Stručnjaci iz Lotusa nisu ništa željeli prepustiti slučaju. Premda je Multi-Link ovjes standardne Omege pokupio sve pohvale na testovima u medijima diljem Europe, Britanci su inzistirali da se ovjes dodatno poboljša. Amortizeri su posuđeni iz najsnažnije verzije Opel Senatora, a njegov je i sustav Servotronic koji je omogućio bolju preciznost volana. Ronal je isporučio 17-colne naplatke na koje su ugrađene gume Goodyear Eagle. Bila je to ista kombinacija naplataka i guma kakvu je koristio i Lotus Esprit Turbo SE. Svakako valja spomenuti i ubojite kočnice koje je isporučio AP Racing, s diskovima promjera 328 mm sprijeda i 300 mm straga.

Izvrsnim performansama bili su opčinjeni svi mediji, a sprint do 160 km/h te kočenje natrag do nule Opel Lotus Omega mogla je obaviti za manje od 17 sekundi. To najbolje govori o tome koliko je cijeli automobil bio pedantno osmišljen. Premda je Opel namjeravao proizvesti 1100 primjeraka, recesija s početka 90-ih poremetila je te planove. Na kraju je proizvedeno 630 Opel Lotus Omega i 320 Lotus Carltona (to je isti automobil, ali s volanom na desnoj strani).

Upravo je Lotus Carlton tih godina bio omiljeno prijevozno sredstvo ozbiljnih pljačkaša u Velikoj Britaniji. Jednostavno, bili su svjesni činjenice da su za volanom ove limuzinske rakete osjetno brži od bilo kojeg policijskog automobila, a pritom ih se moglo prevesti petero, dok je prtljažnik bio dovoljno velik za ukraden plijen.

Obzirom da ove godine i službeno postaje oldtimer, te da je proizvodnja prekinuta nakon svega 950 primjeraka, a brojni su u međuvremenu razbijeni, ne čudi podatak a mu vrijednost već osjetno raste. Danas se još uvijek dobro očuvan primjerak može pronaći za 40.000 eura, ali već za desetak godina mogla bi premašiti i dvostruku vrijednost.