Postoje brojne periferne tehnologije koje se mogu ugraditi u postoje?e pogonske sustave kako bi smanjile potrošnju, pove?ale snagu ili pojeftinile korištenje vozila.
Elektri?na struja sve je popularnija i u automobilima se koristi kroz hibridne sustave iz generatora, solarnih ?elija i baterija. Kao i elektri?na struja, i druga rješenja postoje ve? desetlje?ima ili stolje?ima, a ovom se prilikom osvrnimo na generator drvnog plina, generator vodika, te generator vodene pare.
Generator drvnog plina
Jednostavno re?eno, produkt izgaranja drva ili drvnog ugljena i dalje se da zapaliti (sadrži primerno vodik i ugljikove okside te može goriti u atmosferi bogatoj kisikom). Taj se dim može usmjeriti u motor s unutarnjim izgaranjem i služiti kao gorivo dobiveno relativno jednostavno iz biomase bogate ugljikovodicima. Brojna vozila konvertirana su na korištenje drvnog plina, pogotovo u vrijeme nestašice benzina poput doba Drugog svjetskog rata, ali ovi su sustavi zbog glomaznosti pogodniji za stacionarne generatore. Motori koji koriste drvni plin imaj relativno ?iste emisije. U uporabi su od 19. stolje?a, a ponovo se razvijaju jer se oslanjaju na obnovljivi izvor goriva i potencijalnu termi?ku efikasnost, no na automobilima se vjerojatno ne?e koristiti zbog glomaznosti i prisustva ugljikovog monoksida u gorivu prije izgaranja u motoru.
Generator vodika
Generatori vodika ili HHO generatori elektrolizom razlažu vodu na kisik i vodik, koji se onda dodaje dizelu ili benzinu za motor s ciljem pove?avanja snage i smanjenja potrošnje naftnih goriva. Problem je što i elektrolizu u sustavima koji se naknadno ugra?uju u automobile i kamione uglavnom pogoni postoje?i automobilski motor (alternator, akumulator, mehani?ki otpori itd.) pa je utrošak energije ve?i od dobitka kroz korištenje dobivenog vodika. Takvi generatori vodika i dalje se ispituju, a mogli bi biti korisni u posebno konstruiranim i prilago?enim motorima te odre?enom rasponu uvjeta rada. Generatori vodika razli?iti su od vodikovih ?elija, jer se u automobilima s vodikovim ?elijama vodik i kisik spajaju u vodu, a ostvareni protok elektrona koristi za generiranje elektri?ne struje za baterije, tj. Elektromotore.
Generator pare
BMW je po?etkom 2000ih eksperimentirao sa sustavom koji su nazvali Turbosteamer. Otpadna toplina iz ispušnih plinova u auspuhu i toplina iz hladnjaka rashladne teku?ine koristila bi se za generiranje pare koja bi pogonila parni stroj (klipni ili turbinski), koji bi pak svoj rad prenosio na radilicu motora. Sustav nije ušao u serijsku proizvodnju, vjerojatno zbog cijene, a i pove?anja efikasnosti motora (tj. manje otpadne topline u sustavu) te sve ve?e zastupljenosti turbopunja?a koji ve? koriste toplinu ispuha (turbinu u najve?oj mjeri okre?e ekspanzija vru?eg plina, a ne zalet plina poput vjetra koji pokre?e vjetrenja?u). No, kako se traži svaka mogu?nost konverzije energije u što ?iš?e okretanje kota?a, BMW je nastavio razvoj, uklju?ivši u sustav rekuperacije energije i termoelektri?ne elemente (koji toplinske razlike elektrokemijskim svojstvima materijala pretvaraju u elektri?nu struju).
