U svijetu automobilske industrije, malo koji proizvođač je uživao toliku reputaciju među entuzijastima kao što je to bila Honda. Marka koja je simbolizirala tehničku izvrsnost, precizne motore visokih okretaja i vozni užitak u najčišćem obliku. Ipak, danas mnogi zaljubljenici u automobile – osobito oni koji su odrasli uz Civic Type R, S2000 ili legendarni NSX prve generacije – pitaju se: Što se dogodilo s Hondinim sportskim duhom? Gdje je nestao onaj stari VTEC adrenalin?
U ovom tekstu analiziramo razloge zbog kojih se Honda, nekoć kraljica inženjerskog entuzijazma, sve više okreće hibridima, SUV-ovima i mainstream modelima, često na štetu onoga što ju je učinilo posebnom. Jesmo li svjedoci kraja jedne sportske filozofije – i može li se ona ikada vratiti?
1. Zlatno doba Honde: VTEC, lagana karoserija i precizna vožnja
Između 1980-ih i početka 2000-ih, Honda je slovila za jednog od najuzbudljivijih proizvođača automobila. To nije bila tvrtka koja je samo proizvodila vozila – Honda je gradila kult. Modeli poput CRX-a, Integre Type R, Civic VTi-a ili S2000 nudili su motorne dragulje s atmosferskim agregatima koji su vrtjeli i do 9000 o/min, uz šasije koje su vozile kao po tračnicama.
Ti automobili su bili pristupačni, lagani, pouzdani i stvoreni s ljubavlju prema vožnji, a istovremeno nisu zahtijevali dubok džep. Honda nije jurila brojke na papiru – jurila je osjećaj. Bila je inženjerski purist, baš kao što je Mazda s Miatom i BMW sa svojim starim modelima Serije 3.
2. Početak promjena: Kraj radosne jednostavnosti
Prava prekretnica dogodila se sredinom 2000-ih. Honda je ukinula Prelude, Integra Type R, a Civic Type R generacija FN2 (2007.) već je doživljena kao „mlaka voda“ u odnosu na legendarnu EP3. Istovremeno, S2000 se povukla iz proizvodnje 2009. bez nasljednika, a NSX je već tada bio sjećanje na devedesete.
Zamjena za te modele – nije stigla. Honda se tada počela sve više fokusirati na hibridizaciju, pouzdanost i obiteljske vrijednosti, a manje na sportski entuzijazam. Novi modeli bili su tehnološki korektni, ali bez one magije koja je krasila prethodne generacije.
Za mnoge je to bio znak da Honda odustaje od svoje sportske duše – i okreće se novom, širem tržištu.
3. Promjena tržišnih trendova: SUV-evi, hibridi i globalna ekonomija
Automobilska industrija zadnjih 15 godina prolazi kroz epohalne promjene: od recesije i pada prodaje sportski orijentiranih vozila, do ekspanzije SUV segmenta i strožih ekoloških normi. U takvom okruženju, niska limuzina s ručnim mjenjačem i visoko-okretnim motorom više nije bila komercijalno isplativa.
Honda je kao globalni igrač morala reorganizirati prioritete. Umjesto ulaganja u entuzijaste, resursi su preusmjereni na SUV modele poput CR-V, HR-V i hybridnu seriju e:HEV, s ciljem privlačenja obiteljskih kupaca, flotnih korisnika i tržišta s jakim CO₂ regulacijama.
Logika je bila jasna: sportski modeli se prodaju u malim brojevima, dok SUV-evi i hibridi pune bilancu. Honda je stavila poslovnu sigurnost ispred emocije.
4. NSX druge generacije – tehnološki spektakl, emocionalno hladan
Kada se 2016. pojavio NSX druge generacije, mnogi su mislili da se sportska Honda vraća na velika vrata. No, iako je novi NSX bio tehnički impresivan – s hibridnim pogonom, trostrukim motorima i AWD-om – izgubio je onu iskrenost i čistu povezanost s vozačem koja je krasila original.
Visoka cijena, digitalni karakter i nedostatak „duše“ značili su da NSX II nije osvojio srca entuzijasta. Umjesto da se natječe s Porsche 911, mnogi su ga percipirali kao tehnički eksperiment bez identiteta.
5. Civic Type R – posljednji Mohikanac
Iako je Civic Type R ostao na životu, on je iz iznimno laganog, visokookretnog hatchbacka postao veliki, turbo-pogonjen stroj s gotovo 330 KS. Model FL5 iz 2022. godine i dalje oduševljava voznim osobinama, ali za mnoge je to “malo previše” – prevelik, presnažan, preskup.
Neki entuzijasti tvrde da Civic Type R još uvijek pokazuje da Honda „zna kako“, ali da je sve ostalo u Hondinom portfelju zapravo izdaja sportskog DNK-a.
6. Elektrifikacija i budućnost bez oktana
Honda je javno najavila da će do 2040. prestati proizvoditi automobile s unutarnjim izgaranjem. Već sada ulazi u suradnje s drugim proizvođačima (Sony, General Motors) kako bi razvila EV platforme, dok njezini aktualni modeli sve više liče na tehnički korektne, ali emocionalno sterilne proizvode.
Zamjena za S2000? Ne postoji. Nasljednik Preluda? Samo koncept. Nasljednik Integrinih sportskih dana? Neizvjestan.
Entuzijasti strahuju da će elektrifikacija označiti konačan kraj Honda sportskog duha, koji nije bio samo u konjskim snagama, već u filozofiji vožnje – lagano, precizno, analogno.
7. Kompromisna istina: Mora li Honda birati između sporta i profita?
Mnogi će reći da Honda nije “odustala”, već da je samo evoluirala prema onome što tržište traži. I do neke mjere to je točno. No, postavlja se pitanje – je li se mogla zadržati duhovna linija sportskih modela uz SUV portfelj? Ako Mazda i dalje proizvodi MX-5, a Toyota razvija GR modele, zašto Honda ne nudi barem jednu sportsku ikonu osim Civic Type R-a?
Je li stvar troška, nedostatka interesa, ili možda jednostavno – korporativnog zaborava na vlastiti identitet?
Zaključak: Honda više ne grize kao nekad
Nekada je spominjanje Honde među ljubiteljima automobila izazivalo uzbuđenje. Danas je to češće znak kompromisa: “Pouzdana je, ali više nije zabavna.”
U eri gdje se sve više govori o digitalnim asistentima, autonomnoj vožnji i emisijama CO₂, Honda je odlučila igrati sigurno – i napustiti sportske korijene koji su je proslavili. Iako Civic Type R još uvijek gaji plamen starih vremena, sve je jasnije da to nije više ona Honda iz zlatne ere 90-ih i ranih 2000-ih.
Za mnoge, Honda nije nestala – ali više nije ona koju su voljeli.
